Neparne ljubavi | Andrea Zlatar

Bog je svijet razasuo kao naramak drva (naramak drva,
bezbrižno, uz ognjište, iz šume.)
Tvoj zeleni svijet, moja lutanja, vrata
smeđa od povrataka – tako diše naša šuma.
Kada spavamo, ona diše još blaže, živi s nama, još tiše.
Dugo smo jučer skupljali razasuta drva.
Tako su nespretno iskliznula iz ruku,
na stepenicama. Treba zapaliti prvu vatru
ove godine, zbog snijega koji još nije pao, zbog šume,
zbog straha.