Neparne ljubavi | Andrea Zlatar

(II)

Znaš odakle dolazi strach-touha? Iz jednoga Kafkina pisma Mileni.
Čini se da je ona prva upotrijebila te riječi i da Franz samo odgovara na njezin upit: „Kada se strach i touha ograniče onako kako si Ti učinila u prošlom pismu, onda se na to pitanje ne može veoma lako, a jednostavno odgovoriti. Onda me obuzima samo strach.“ Tako Kafka: strach-touha: strah-čežnja. Osjećaj stalnoga rastajanja, konačnog rastanka svaki put kada se razdvajaju, svaki puta kada se pozdravljaju. Panika koja raste svakim korakom odlaska. Obično se nakon nekoliko metara jedno od njih zaustavi i okrene. Uvijek tako: drugi odlazi, korača pognute glave. Meni ne treba rastanak da bih znala da te trebam.