Neparne ljubavi | Andrea Zlatar

IN MEMORIAM: PREIMENOVANJE

 

Zovem te sada krokodil, zovem te trnje,
zovem te sada zvono,
zaborav-zvono. U nekim se plemenima,
afričkim ili južnoameričkim,
ne izgovara ime umrlog. Onome tko umre, živi
promjene ime, da bi i poslije mogli o njemu govoriti.
Wo Liebe ist nicht, du sagst das Wort nicht aus.
Zovem te sada krokodil, zovem te vodopad, sve su to uroci. Krokodilske suze i krokodilski ponos. Rastežem uzalud ta izmišljena slova. Od slova naljepnice, od riječi privjesci, a rečenica kao kravata, uže oko vrata, stegneš i gotovo. I još: narišeš bijelom bojom križ po staklu. To znači, pazi staklo, pazi, lomljivo. Izlog u radu. Ljubav bez lica.