Neparne ljubavi | Andrea Zlatar

OD ČEGA ŽIVIM

 

I

jedan dječak trči po stepenicama
moja mala privatna baterija za energiju
uštekam se
na emocije
totalnu naivnost
totalno nešto
ne mislim da je moje
ali je tu blizu
uvijek uvijek
sad je već premašilo
ono što se daje zauzvrat i ono što se hoće
to
od čega živim
kad mislim da me nema

 

II

ja sam
progutana i spremna na sve
uvijek je ispred
ta golema količina onoga što se treba dogoditi
i riječi
ne moje nego one koje uspiju biti izgovorene
mimo volje
trče za onime što sam ja
pokušavaju dohvatiti
nešto što je jače
zbog čega sve to postojanje
svako moje hoću/neću
svaki otpor, svako htijenje
uzaludno
ili ono koje nosi sreću