Neparne ljubavi | Andrea Zlatar
ODLAZAK
A onda je došlo to: posljednje jutro i posljednja noć, posljednji komad dvopeka razlomljen i razmočen u čaju, talog od vina, neopran, gorak, talog tebe na mojoj koži, sasušen dodir, toplina koju nije moguće ponijeti na put. Pa nespretni pozdravi bez pogleda, dok zatvaram torbu, i onda glasno, najglasnije pitanje: kad ćemo se naučiti rastajati? Preda mnom plačeš i kažeš vidiš da nam sve bolje ide. Plačeš preda mnom i puštaš da te gledam i ne puštajući me – puštaš da idem, bez glasa, bez ičega, u nigdje. U to vruće poslijepodne, u te narančaste autobuse s poluotvorenim vratima. Sve ostaje iza mojih leđa i okrećem se tek kad je već prekasno, kad te ne mogu razaznati od grana, kad ti od zrikavaca i prolaznika ne čujem više glas. Od moje izgubljenosti, od svega onoga što sam ti pokušavala reći. Znaš, ovo je ljeto bilo s više vjetra. I Kalamotu smo dosegli, nju odgađanu i sada dodirnutu. Imam sat od jednog kapetana, govorim sama sebi, gledajući ruku koja mi drhti i stavlja torbu na stepenice autobusa, pa na stepenice broda, na sav taj put koji ne vodi u nebo. Satima poslije još uvijek vidim Kalamotu, sasvim stvarnu. Stjenovitiju, dublju. Nježnu.
Sadržaj
POČETAKpoznajem ovu kuću i dobro je sve
prostrana je naša soba
Bog je svijet razasuo kao naramak drva
previsoko stojiš da bismo se mogli igrati
Voće (I)
Voće (II)
pitao si jučer zašto te prestajem voljeti
In memoriam: Preimenovanje
Nebo
Upitnik
CIKLUS ČUDNOG PRIJATELJSTVA
Pisati o sreći
Slijed slike
beskonačno ću te odšutjeti
ne ozdraviti, ako se to može
Nedovršena, na francuski način
hodali smo mimo svijeta
ima dana koji su kao otoci
USUDILA SAM SE
Bože, učinio si to sa mnom tako nježno, neprimjetno i savršeno
sve sam ti htjela dati
Nebozemci
Quis hic locus, quae regio, quae mundi plaga?
ti znaš ono mjesto, moj vrat, dio gdje počinje rasti kosa
Pismo
Odlazak
Bivša
Strach-touha (I)
(II)
Neotposlana razglednica s južnih Alpa
I ovaj dan
dolazim ne dolazim i nema me više
sakupljaju se čekanja, zbrajaju nesanice
SONJA
*
GLEDANJE SEBE
gledala je svoje ruke, prste, nokte
Slika u vodi
Od čega živim
Što je ona ostavila za sobom, iza sebe
Samoprojekcija
Pokušaji
Lisboa 48 h
Kad je otišla
Gledanje sebe
Impresum