Neparne ljubavi | Andrea Zlatar

Pisati o sreći – iz perspektive šalice. U nizu slika, još jedna, pamtim je iz sna. Čaj-kava porculan. Iz perspektive šalice, mi gledamo more. Iz perspektive sna, s jedne hotelske terase. U Vlaškoj šalice su smeđega ruba, bijele iznutra. Kao da je kava natočena izvana, priljubljena uz stijenke. Tako je i s nama; kada je ispijemo, znam da moram ići kući.
Pisati o sreći – iz perspektive sreće. Ne znam da li je imam. Ova je večer posve jednostavna, ona je baš kao da je s nama sve u redu. Kao priča, vlastita, tuđa od pisanja. Kao pročitani prijatelj Silvestar ili Šesti oblak. Ako mi prija općost riječi, to je od nevoljkosti da dalje krenem sama.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.