Neparne ljubavi | Andrea Zlatar

Pisati o sreći – iz perspektive šalice. U nizu slika, još jedna, pamtim je iz sna. Čaj-kava porculan. Iz perspektive šalice, mi gledamo more. Iz perspektive sna, s jedne hotelske terase. U Vlaškoj šalice su smeđega ruba, bijele iznutra. Kao da je kava natočena izvana, priljubljena uz stijenke. Tako je i s nama; kada je ispijemo, znam da moram ići kući.
Pisati o sreći – iz perspektive sreće. Ne znam da li je imam. Ova je večer posve jednostavna, ona je baš kao da je s nama sve u redu. Kao priča, vlastita, tuđa od pisanja. Kao pročitani prijatelj Silvestar ili Šesti oblak. Ako mi prija općost riječi, to je od nevoljkosti da dalje krenem sama.