Neparne ljubavi | Andrea Zlatar
POKUŠAJI
danas, večeras, noćas još jednom ću pokušati prići.
mala glavobolja, velika mučnina, strah i nestrpljenje naizmjence. sve to proizvodi umor. i onda, sasvim neočekivano, razgovor u trenutku neizmjerljive kratkoće pronalazi put koji je otvoren. već prije? do kada? ovoga puta, doista, ničega se ne sjećam, za manje od sekunde, dignem pogled, otvorim oči da uđe zrak. i ti si sam sa sobom, i nismo jedno. znam da znaš kad sam u sobi, i kad me ne vidiš, i kad se ništa ne može čuti.
mogla sam, morala sam biti: pažljivija, ljubaznija, opreznija. onda opet sve ispočetka. uložiti neki napor. čekanje i usporedno, usporeno biti tu. a trebam direktnu infuziju, direktnu infuziju ljubavi, sasvim blizu blizu dna.
danas, večeras.
danas, noćas.
Sadržaj
POČETAKpoznajem ovu kuću i dobro je sve
prostrana je naša soba
Bog je svijet razasuo kao naramak drva
previsoko stojiš da bismo se mogli igrati
Voće (I)
Voće (II)
pitao si jučer zašto te prestajem voljeti
In memoriam: Preimenovanje
Nebo
Upitnik
CIKLUS ČUDNOG PRIJATELJSTVA
Pisati o sreći
Slijed slike
beskonačno ću te odšutjeti
ne ozdraviti, ako se to može
Nedovršena, na francuski način
hodali smo mimo svijeta
ima dana koji su kao otoci
USUDILA SAM SE
Bože, učinio si to sa mnom tako nježno, neprimjetno i savršeno
sve sam ti htjela dati
Nebozemci
Quis hic locus, quae regio, quae mundi plaga?
ti znaš ono mjesto, moj vrat, dio gdje počinje rasti kosa
Pismo
Odlazak
Bivša
Strach-touha (I)
(II)
Neotposlana razglednica s južnih Alpa
I ovaj dan
dolazim ne dolazim i nema me više
sakupljaju se čekanja, zbrajaju nesanice
SONJA
*
GLEDANJE SEBE
gledala je svoje ruke, prste, nokte
Slika u vodi
Od čega živim
Što je ona ostavila za sobom, iza sebe
Samoprojekcija
Pokušaji
Lisboa 48 h
Kad je otišla
Gledanje sebe
Impresum