Neparne ljubavi | Andrea Zlatar

POKUŠAJI

danas, večeras, noćas još jednom ću pokušati prići.
mala glavobolja, velika mučnina, strah i nestrpljenje naizmjence. sve to proizvodi umor. i onda, sasvim neočekivano, razgovor u trenutku neizmjerljive kratkoće pronalazi put koji je otvoren. već prije? do kada? ovoga puta, doista, ničega se ne sjećam, za manje od sekunde, dignem pogled, otvorim oči da uđe zrak. i ti si sam sa sobom, i nismo jedno. znam da znaš kad sam u sobi, i kad me ne vidiš, i kad se ništa ne može čuti.
mogla sam, morala sam biti: pažljivija, ljubaznija, opreznija. onda opet sve ispočetka. uložiti neki napor. čekanje i usporedno, usporeno biti tu. a trebam direktnu infuziju, direktnu infuziju ljubavi, sasvim blizu blizu dna.

danas, večeras.
danas, noćas.