Roman Daše Drndić Canzone di guerra pisan je žestoko i ironično. Uz to kroz svoj nomadizam, od odlaska iz Beograda zbog krvnih zrnaca, preko Rijeke gdje je njezin akcent bio srpski, pa do Kanade gdje je sve to nadomjestila praznina i bijeda, autorica je – ako ga je i imala – ostala bez svakoga “institucionalnoga” uporišta.

Dakle, sve te nevolje rezultirale su jednim sadržajnim ženskim životnim putopisom iliti životopisom koji razara iluzije, pa onda i kompromise. Kada se još kroza sve to provuku “linkovi” vrlo zanimljive obiteljske povijesti, svakidašnjica jednoga samohranog roditeljstva, bijeda izbjeglištva u “obećanoj” zemlji i bizarne slike Zapada, imamo roman koji odiše strašću i varira od kafkijanskoga apsurda birokracije do apsurdnih traženja posla i “nadničenja” tipa Bukowskog. Pa natrag do balkanskih apsurdistana i njihove povijesti.

Robert Perišić