O kontinuitetu anarhističke misli svjedoči i knjiga američkoga političkog filozofa s Kolumbijskog sveučilišta Roberta Wolffa U obranu anarhizma iz 1970. godine. Knjiga, zapravo, nastaje 60-ih, u jeku kampanje protiv nuklearnog zastrašivanja, i istražuje temelje legitimnosti državne vlasti. Formulirajući kao temeljni problem filozofije politike usklađivanje moralne autonomije pojedinca i legitimne vlasti države, Wolff ubrzo, slijedeći Rusellov naputak za pisanje idealnih filozofskih bestselera, od „neprijepornih postavki završava u tezama koje nitko neće prihvatiti“. Nakon odnosa autonomije i vlasti, Wolff otkriva zamke gubljenja glasova u većinskoj i zastupničkoj demokraciji, koji kompromitiraju ideal autonomne samouprave. Po Wolffu autonomnost se može sačuvati jedino izravnom demokracijom. No ideal jednoglasne izravne demokracije u vremenu „kada većina više voli svoje povjerenje povjeriti elitnoj klasi profesionalnih političara“ i usprkos razvoju tehnoloških mogućnosti, čini se utopijskom poput Wollfove potrage za legitimnom državom. Iako su, po riječima Nadežde Čačinović, „slabosti utopijskih projekata oslabile kritičko mišljenje u cjelini“, procesi globalizacije danas ponovno aktualiziraju anarhističku misao, koja u prvome redu upozorava na slobodu, društvenu pravdu i jednakost.