S jedne strane, Roman Simić dušu je dao za onaj svijet koji prezire domaću književnost i čita samo ono što se može naći u knjižari Algoritam, ali istodobno Simić je pisac za čitatelje neorelističke proze devedesetih godina, u rasponu od Veličkovića do Ferića. Ono što ga svrstava među takve pisce je intimizacija teksta i dramaturgija običnog odnosa među ljudima te starinska i dobro sakrivena vjera u sudbinu. Veća je sličnost između Ferića, Veličkovića, Simića, Tomića, Uzunovića i Hemona nego što je to itko spreman primijetiti. Razlika njihovih priča više je u razlici među ljudima i njihovim psihologijama i privatnim fascinacijama negoli u razlici njihovih poetika. Mjesto na kojem ćemo provesti noć knjiga je koja zaslužuje to dobro društvo.

Miljenko Jergović, Feral Tribune

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Slučaj Romana Simića zapravo je vrlo usamljen na zemljovidu nove hrvatske proze, no tome odmah treba dodati – i vrlo zanimljiv. Na trenutke borgesovska, ali i markezovska atmosfera, beketovski ogoljeni prostor i pripovijedni postupci karakteristični za američku književnost, s posebnim naglaskom na dijaloge. Sve je to kod Romana Simića doživjelo vrlo uvjerljivu pripovjednu transformaciju.

Jagna Pogačnik, Jutarnji list

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Mjesto na kojem ćemo provesti noć nije lektira za krevet, ono traži punu koncentraciju i smirenog čitatelja. No, te priče koje odlikuje iznimno precizna i lijepa rečenica koja odaju brižnog autora i pokazuju kako hrvatska proza prijelaza stoljeća cvjeta najrazličitijim, ali prelijepim cvjetovima.

Seid Serdarević, Fokus

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Na kraju možemo reći da je Simićeva zbirka izuzetno neobična i značajna u aktualnom trenutku domaće prozne produkcije. Dobili smo pisca koji se ne uklapa u vladajući kanon, nego odjednom, naravno posredno, u svojim tekstovima iznosi svu težinu stoljeća i sav pritisak avangarde, moderne i drugih književnih pravaca.

Rade Jarak, Zarez

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

I koliko god se trudio ostvariti odmak od naše zbilje, Simićeve priče – ispisane zavidnom literaturnom kulturom i sugestivnošću – govore o nama i našim životima. Svijet njegove “pustinje” stoga je i naš svijet, ma koliko god ga umješno “prikrivao” dalekim imenima i životnim svjetonazorom.

Ivan J. Bošković, Slobodna Dalmacija

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Vrlo je teško ukratko prepričati radnju Simićevih priča. Očito je on pod utjecajem karverijanske pripovjedačke poetike, koja ustrajava na fiksiranju stanja, atmosfere, neizrečenoga, na mikrozbivanjima, a ne na zanimljivim i uzbudljivim pričama. Ili kao što bi slikovito rekao David Albahari: riječ je o tome da se ne priča o otkucajima srca, nego o pauzama između tih otkucaja.

Velimir Visković, Vijenac