Da Maleš ne odustaje od ekološkog raja što ga može ponuditi arhajska, „primitivna“ forma mentis i njeno opsluživanje života, odnosno – kako sam veli – potrebe za ravnotežom, dokazuje i zbirka trickster (1997). Ona donekle nastavlja koncept pjesničke prakse obiju prethodnih zbirki (Placebo, „biba posavec“), u čemu je suglasna i kritika, no ima i svoje posebnosti. Ona je dapače i u jačem smislu demontaža nametnutnih slika i značenja, odnosno – kako veli sam Maleš u intervjuima – Predodžaba, kako bi se otpretali konkretni temelji svijeta. Riječ je o arhajskim društvenim zajednicama koje su posjedovale etos zajednice, iskustvo prvotnosti i usmjerenost zdravlju. A već smo ranije otkrili da je u Maleša „mala ideologija brloga“ zapravo „vesela znanost“ zdravlja. Kako bi i poezija trebala figurirati kao svojevrsna terapija, Maleš dnevno-političke sadržaje stavlja u kolumne, a ne u pjesme. U pjesme ulazi ono što nam može pomoći „vratiti“ se u prazoru čovječanstva kada je „prvo bila gesta“. Maleš, naime, nedvosmisleno uznastojava na vraćanju ravnoteže koju nam može, „metodički“, ponuditi njegov trickster kao dojavljivački glasnik, koji je pun magijske energije, i koji spaja dvije situacije, dva svijeta (mrtvih i živih), ali u vegetabilnoj funkciji živoga. Maleš je ljubimac „žanrova“ života, a ne politike, pa čak, paradoksalno, ni literature.

Cvjetko Milanja