William Morris, arhitekt, slikar, dekorater, tiskar, izdavač, pjesnik, esejist, prevodilac, romansijer, politički radnik doista zbunjuje svojim „renesansnim“ opsegom djelovanja i k tome podjednako uspješnim na svim svojim područjima. U tom se pogledu upravo njegovo klasično djelo Vijesti iz Nigdine (News from Nowhere) kao kombinacija utopijskoga socijalizma i meke znanstvene fantastike nameće kao pokušaj objašnjenja njegovih životnih stremljenja i niti vodilja: tom svojom utopijom Morris pokušava odgovoriti na mnoge prigovore socijalizmu i zapravo istaknuti da za njega socijalizam, kao društvo budućnosti (u kojemu se pripovjedač Vijesti iz Nigdine zatekao probudivši se iz sna u koji je zapao nakon što se vratio s jednoga od sastanaka Socijalističke lige), neće biti samo zasnovano na zajedničkom vlasništvu i demokratskim nadzorom nad sredstvima za proizvodnju, da ono neće tek dokinuti privatno vlasništvo, nego što je mnogo važnije, ono će dokinuti podjelu između umjetnosti, života i rada. Upravo je rad, kao kreativna djelatnost koja čovjeku pruža zadovoljstvo, koja ga krijepi, rad kao užitak, bilo da je riječ o fizičkome ili umnome radu, ono što Morris slavi i veliča, povratak gotovo poimanju rada kao djelatnosti samoostvarenja. Vijesti iz Nigdine napisane su kao odgovor na utopijski roman Looking Backward (Gledajući unatrag, 1888.) Edwarda Bellamyja, pravnika i pisca iz zapadnoga Massachusettsa, roman koji kapitalizmu suprotstavlja novi društveni poredak utemeljen na racionalnoj državnoj organizaciji rada i ekonomije i koja je upravo svojim „etatističkim“ prijedlogom ustroja društva onaj oblik socijalizma protiv kojega je Morris bio. […] Upravo na takvom antietatističkome viđenju socijalizma Morris gradi svoju sliku budućega društva u utopijskoj romanci u kojemu „nema vlade, privatnoga vlasništva, zakona, zločina, braka, novca ili razmjene. Društvo se sastoji od federacije komuna…“