Antonija Novaković nagrađivana je hrvatska pjesnikinja, prije nekoliko mjeseci objavila je i svoju, opet nagrađenu, knjigu kratkih priča Birali ste broj koji se ne koristi. Tu sam, opsegom neveliku, ali onim neizrečenim, sabijenim, prešućenim i tajnovitim bogatu knjigu tek nedavno pročitao. I što sam tamo našao? U ovim spektakularnim vremenima kad svatko tko zna razliku između č i ć piše knjigu, kad je svačija biografija važna i nevjerojatno posebna da zaslužuje knjigu ili barem blog, pročitao sam priče koje se klone bilo koje važnosti, koje su toliko dovedene do ruba da cijelo vrijeme dok ih čitate osjećate nedostatke. O kakvim je sad pak nedostacima riječ? Kako znamo, nije baš najbolje da neka proza ima nedostatke, i ova ih, da se razumijemo, i nema, ona je u svojoj prešućenosti, u tome da nema namjeru zavođenja čitatelja te da ga cijelo vrijeme drži na „kruhu i vodi“ jednostavno precizna i čista, ona je suočavanje s nemogućnošću prelaska mnogih granica. Jedna od tih nevidljivih, a čvrstih jest ona komunikacijska, ono što želimo reći, ono što želimo čuti, ali nažalost prečesto za tu svrhu biramo broj koji se ne koristi.

Ivica Prtenjača, Večernji list