Drugi roman Marinka Koščeca Netko drugi tematizira propitivanje identiteta, pripadnost određenom prostoru i traganje za vlastitom osobnošću unutar svog kulturnog središta. Sva ta pitanja autor slaže u glazbenoj strukturi priče. U određenom smislu ova knjiga nastavak je njegovog prvog romana Otok pod morem, i to prvenstveno na razini ironije kao jedne od sigurnih odbrana od vanjskog svijeta koji na Koščecove likove djeluje agresivno. Riječ je o potrazi za nekakvom vanjskom pozicijom iz koje bi se stvari mogle vidjeti malo bolje, jasnije. To nije eskapizam, kao ni u prvom romanu u kojem je autor gledao u onaj svijet koji je rat iznjedrio, svijet u kojem smo svi mi, bez ili s malo svoje krivice, morali živjeti. U drugoj knjizi to nije “krik i bijes” kao u prvoj, ali jest potraga za nekim drugim identitetom, drukčijim od onog koji je nametnut socijalnim okolnostima, genima, biografskim detaljima ili nečim četvrtim. To traženje koje u krajnjoj liniji ostaje nedokučivo jest put prema življenju svojih fantazija. Ova knjiga ne želi biti samo knjiška, i nije komentar, kakva je u osnovi bila prva. Ova knjiga je više intimistička i svojom formom. U njoj se unošenjem baroknih elemenata, jer šest poglavlja imitira strukturu barokne etide, hoće dobiti sinteza intimističkog, romantičkog, tragičnog, egzistencijalnog. Osnovna logika koja vodi priču je pretapanje, a to integracija baroknog stila apsolutno omogućava.