U zbirci kratkih (ponekad i vrlo kratkih) priča Aide Bagić približavamo se čitavoj seriji „običnih“, gradskih likova, potencijalno naših susjeda koje – kako autorica naslovom daje do znanja – ne znamo i ne razumijemo, a prečesto smo ih skloni otpisati praveći generalizacije koje nam prišteđuju svaki trud. Uz dozu nevinosti, šokiranosti pred nepravdom i ljudskom gluposti, Aida Bagić (nježno) tematizira nježnost i njezine (ne)mogućnosti u svakodnevnom životu velikoga grada u dijelu Europe koji nije posebno obdaren blagostanjem, kao ni društvenom solidarnošću. Znam li ja gdje živim malen je i nenametljiv poziv da spustimo svoj gard, poslušamo i pokušamo biti barem malo više ljudi.