Naizgled
117
Irena Matijašević

Naizgled

[poezija]

prvo izdanje [digitalizacija]

knjiga je objavljena uz financijsku potporu grada zagreba

Otvori
Čitanja 6880
Preuzimanja 1069
Ukupno 7949
Preuzmi
DPKM preporuča korištenje aplikacije Moon+ Reader za čitanje knjiga u EPUB formatu.

Zbirka pjesama Naizgled Irene Matijašević podijeljena je u četiri ciklusa. U prvom ciklusu pod nazivom „Naizgled drugi“ autorica koristi postmodernistički postupak reinterpretiranja mitova, mitskih i književnih junaka. Tako, primjerice, u pjesmi „Alica“, lirska junakinja postaje na neki način viđena izvan okvira priče za djecu, postaje lik koji nije omeđen književnom cjelinom, već se razvija sam.

popila sam za doručak sojino mlijeko (od njega raste
razina ženskih hormona), pa da, ako niste znali
ja želim ubrzati pubertet, ne želim više biti djevojčica
meta pedofila. ne. želim pravi odnos, s onim kojega odaberem,
a ne tamo neku traumu koje ću se rješavati ostatak života. od
svojih poteza najbolje pamtim ništa. recimo, danas mislim
da je Harms
da je i Ionesco bolji od Carrolla. nekad nisam tako mislila,
pa bila sam mlađa, osim toga bila sam glavni lik djela. pa
to je dječja literatura, i eventualno, za studente koji mogu
pisati ovakve seminare: o realizaciji figurativnog značenja
u Alici u zemlji čudesa. u stilu, da je moje kretanje skokovito
kao u partiji šaha. pa i jest: rekla sam vam, želim skočiti u
pubertet, naglo, odjednom, preko noći, hoću da to bude sutra.
da se probudim s mjesečnicom i ulošcima. onda, jesam li vas
iznenadila? a kako bi bilo da sam vam pričala o šašavom zecu i
satu, o gospođi stonogi, rekli biste da sam retardirana. Alica je,
društvo moje, nešto više od toga. nisam retard, razvijam se u
skladu s vremenom, i prilikama, fenotip, genotip, ta spika.

Povezivanje mitskog, povijesnog i suvremenog nalazimo i u ostalim pjesmama ovog ciklusa – u „Ksantipi“, „Antigoni“, „Orfeju“. Već se ovdje nazire intencija autorice da poveže osobno/lirsko i društveno.

U drugom ciklusu pod nazivom „Drugi“ lirska junakinja pokušava promatrati „druge“ i pomalo voajerski viri u njihove živote. Tako u pjesmi „Kaptol centar“ prikazuje užurbanost i mnoštvo senzacija kojima smo kao „socijalne životinje“ izloženi u gradskom životu. Kao suprotnost tom dinamičnom ritmu postoji očuvani mir – bijeg u planinu, planinske gostione, Sljeme i Velebit.

trči kroz Kaptol centar,
čovjek sendvič obgrljen reklamnim panoima
žena je s dječjim kolicima
na bankomatu provjerila stanje…

Pjesme Irene Matijašević nastaju u trenutku u kojem autorica zaustavlja pogled na pojedincu kojem posvećuje pjesmu – onim malim, naoko nevažnim pojedincima kao što su gospođa Štefanec, Gumeni, dr. Tomo Martinčić. I tako nastaju pjesme sastavljene od zapažanja, prepričavanja onog što su joj sugovornici povjeravali. Pritom možemo uočiti autoričin smisao za detalje, ali i empatičnost. U pjesmi „Cvjećarica“ tako čitamo: „Imala sam osjećaj da bi gospođa od cvijeća voljela da je u životu malo putovala“. Njena potreba za pričom kao da potječe od činjenice da nema što ispričati.

Ciklus „Kocka, kugla“ već svojim naslovom sugerira apstrakciju. Riječ je o komunikaciji sms-om ili telefonom, komunikaciji koja predstavlja igru znakova, iščekivanja i semantiziranja primljenih poruka. Komunikacija je vezana uz odgodu, iščekivanje i čežnju. Umjesto opisivanja situacija, pjesnikinja traži dane svetkovina, izbjegava konkretizaciju prostora i radije se koncentrira na opise običaja, neke učestale postupke i rituale. U pjesmi „Kava“ ritual ispijanja kave povezan je s razmišljanjima o vlastitim emocijama.

treba mi crna kava, ne samo trenutak
nego duža kava, u koju stane
nevjera i cinizam, tvrdoća
pa prijelaz, ispijen, dno, mekoća svježeg taloga
a on se ne pije…

Posljedni ciklus zbirke povezuje sve ovdje spomenute poetske strategije – u njemu nalazimo bilježenje govora drugog, promatranje drugoga, pjesme u kojima se razlaže postupak pisanja, pjesme u kojima se supostavlja intertekstualno i stvarnosno, ili pak astralno, mitsko i suvremeno.

Pjesma „Je li ti dosta“ ponajbolje ocrtava poetiku pjesništva Irene Matijašević, njezino povezivanje mitskog, suvremenog s oznakama mitskog, osobnog, socijalnog, racionalnog i pomalo mahnitog iskaza, povezivanje intertekstualnog i stvarnosnog.

Ta raznorodnost i to supostojanje različitih strategija čini je sasvim osobitom pjesnikinjom koja je već svojom prvom zbirkom pjesama na velika vrata ušla u suvremeno hrvatsko pjesništvo i zato vam je toplo preporučamo.

Darija Žilić, Booksa