Svaki pokušaj govorenja o poeziji Sanje Baković neizbježno kreće od senzibilnosti, detalja i odanosti čitanju kao lijepom poroku, poroku koji odvodi u svijet nepredvidivosti, iznenađenja, otkrivanja prostora koje ni na koji drugi način ne bi bilo moguće dosegnuti. Stalnim ispitivanjem različitih poetičkih registara, autorica gradi svoj mozaik, privatni poetski svijet, satkan od detalja, sitnica koje mijenjaju pogled, okus, osjećaj, ne izbjegavajući „opću sliku“ svakodnevnice, društvenu i socijalnu osjetljivost, beskrupulozne prizore potrošačkog divljanja i drugih opačina aktualnog vremena. Njezina literarna posveta pjesničkim svjetovima koji su je na bilo koji način obilježili ili dodatno formirali/formatirali (Cesar Vallejo, Kavafis, Parra, Pound…) čitatelju šalju nedvosmislenu poruku: bez svjetova drugih, bez literarnog iskustva Drugog, bez mogućnosti suočavanja s različitim, naši bi životi i naš literarni potencijal bili bitno ograničeni, siromašni, zapravo posve nečitljivi.

Branko Čegec

: : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Jedan je od prvih pokazatelja vrijednosti nekoga djela, ali i pokazatelj sposobnosti samoga pisca, osjećaj za mjeru riječi. U Plovnim mjestima nema prostora za iznenadne bujice, za suvišne vrtloge koji ne vode nikuda. Česta su tek stilska ponavljanja koja služe ritmiziranju izraza, a ponekada i kao sredstvo povezivanja, spona između strofa ili različitih slika. Neobavezni razgovor smješten je u prostore svakodnevice, egzistencijalna misao u živo tijelo, a psovka na rub neurona, u kuću Drugoga. Sve ima svoju kutiju i nekamo pripada. Upravo ta sistematičnost priječi da se niz sjajnih slika pretvori u kič.

Zbirka Sanje Baković nepretenciozna je i dobro uklopljena u suvremena strujanja. Odmjerena izraza i gotovo u potpunosti oblikovana stila, nudi mogućnost istinskoga uživanja u poeziji u kojoj čitatelj prepoznaje vrijedno životno i književno nasljeđe.

Mateja Jurčević, booksa.hr