Lunule su snažno naslonjene na književnu tradiciju: od starogrčke mitologije do temeljnih djela zapadne književnosti, od starohrvatske književne i jezične tradicije do suvremenih pjesničkih imena i pjesničkih praksi. To autorica nedvosmisleno daje do znanja, posebice u Lunulama čitanja gdje saznajemo njenu pjesničku i književnu lektiru u kojoj su Dante, Shakespeare, Joyce, Camus, Lunardi, Bulgakov, Mihalić, Marinković, Cvetajeva, Vrkljan, Zlatar, Jasna Horvat i mnogi drugi. U autoričinu se tekstu također osjećaju intermedijalna iskustva drugih umjetnosti, napose glazbe i filma, pa pojedine asocijacije iz tih umjetnosti ona umeće u tkanje svoga razigranog pjesničkog teksta. (…) Jezična razigranost Andrijane Kos Lajtman nikada nije sama sebi cilj, ona je tu da gradi lunule kojima autorica pokušava čitateljima dati svoju odgonetku „kvadrature životnog i umjetničkog kruga“ – geometrijskog rilkeovskog lika bez kojeg nema ni lunula (jer je lunula samo dio kruga), a zadnji stih u rukopisu kao svojevrstan autoričin rezime cijele zbirke poručuje: „budi lik izvan kruga – geometrija vode“.

Mirko Ćurić, iz Obrazloženja uz nagradu Dobriša Cesarić