prošla sljedeća Freud na Facebooku
189
Davor Ivankovac

Freud na Facebooku

[poezija]

prvo izdanje [digitalizacija]

knjiga je objavljena uz financijsku potporu grada zagreba i ministarstva kulture republike hrvatske

Otvori
Čitanja 3428
Preuzimanja 916
Ukupno 4346
Preuzmi
DPKM preporuča korištenje aplikacije Moon+ Reader za čitanje knjiga u EPUB formatu.

Zbirku pjesama Freud na Facebooku Davora Ivankovca (1984) odlikuje upečatljiv spoj liričnosti i cinizma. Pjesnički tekst prostor je uranjanja u različite dimenzije zbilje, od one osobne, preko virtualne i književne do neizbježne društvene i povijesne, o čemu se progovara beskompromisnom žestinom, ali i potrebnom sugestivnošću pjesničkoga jezika.

Od uvodnog ciklusa Status (paranoičan) i pjesme Prilog poetici autošpijunaže, u kojoj „između nade i straha, u podrumskom mirisu stepeništa / najteže je probiti vlastiti password“, autor ponire, registrira, katalogizira i (psiho) analizira stanja socijalne anksioznosti, manične depresije, tjeskobe, opsesivno-kompulzivnog poremećaja i neuroze – kako su podnaslovljeni ostali ciklusi – suvremenog subjekta, rastrganog između unutarnjih mrakova, vanjske, nimalo svjetlije pojavne stvarnosti, literature i plavičastog sučelja Facebooka, sugerirajući time ne samo njegovu uronjenost, nego i njegovu ispunjenost tom suvremenom patološkom juhom.

Svjestan da je osnovno obilježje onog što se poima kao „tanka crna crta“ ili „naoštren brid“ – fraktalnost, dakle nepravilnost koja ima stalne uzorke, pa i uzroke, Ivankovac u gradnji vlastitog tekstualnog svijeta poseže za autorima, postupcima, spoznajama ili zabludama cijelog dvadesetog stoljeća, i dvadeset i prvog kao logičnom posljedicom, od psihoanalize do interneta (ili od Freuda do Facebooka), od moderne do postmoderne, od Matoša do Pogačara.

Rezultat je dojmljiva i slojevita knjiga, u kojoj imponira lakoća kojom se autor stihovima probija kroz takve, uglavnom mračne – svjesne i nesvjesne – motive, od kojih odudara nekoliko pejzažnih, smirenih, gotovo idiličnih pjesama, rabeći oprobane i nezaobilazne postmodernističke tehnike i postupke poput metatekstualnosti, intermedijalnosti, autoreferencijalnosti, koju obrađuje na specifičan, autorironičan, pa i humoran način: „Jučer je opet naišla Ana / podijeliti sa mnom nisku novih mudrosti, životnih istina neporecivih poput: / jebeš hrvatskog poduzetnika bez auta / i pjesnika bez autoreference!“, čime slijedi tokove suvremene hrvatske pjesničke produkcije, izdvajajući se ipak inovativnim načinom sagledavanja svijeta i teksta.

I dok je jedan drugi veliki pjesnik ravnice i urbane melankolije, Delimir Rešicki, zapisao: „Nema dublje tuge od putovanja Slavonijom u subotnje poslijepodne. Jer tuga, tih nekih sat i pol puta, upravo tu, baš meni, ne pokazuje niti jedan trag svojega porijekla.“, ovaj mladi Vinkovčanin primjećuje: „U slavonskim ravnicama / žučni je kamen postavljen za međašnji.“, probijajući tako nove rukavce, a to je, vjerujem, i smisao nagrade Goran za mlade pjesnike, ukazati na nove snage, na novu moć poezije.

Slađan Lipovec, Obrazloženje uz nagradu Goran za mlade pjesnike

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.