Cijela zbirka je neka vrsta ode tijelu. Događanja s tijelom ne mogu se uvijek točno predvidjeti, kao ni vremenske prilike u području meteorologije. To je zbog brojnih utjecaja  na vrijeme kao i na tijelo, ali to ne isključuje postojanje određenog reda i sklada u životu tijela kao i u nastajanju vremena. Zato  je usporedba tijela i vremena u ovom rukopisu prihvatljiva i razumljiva, kao i usporedba tijela s „vertikalom u koordinatnom sustavu“, „osmozom“, “meteorom“, „svemirom“… Kroz ove i još neke motive, neobične u poetskom iskazu (orbita, mikro, piksel, nano, kvadratura, gravitacija…), uočava se korelacija između poetskog i prirodoslovnog, izražava se zadivljenost čudesnom građom tijela što je u jedinstvu s cijelom  prirodom : „Sve je u jednom / koje se ne zove / ni jednim / a bijelo je i meko / i pršti poput snijega / kad se spusti s planine na kojoj sjedi /dodirnuti mu vrh / znači znati slušati kamenje / i vjerovati stablima kad se ne boje / obaranja / dozvati ga znači ispružiti tijelo / ugasiti oči / i mirno gledati u svoj mrak.“

Poetskoj snazi ovih iskaza ne doprinose samo originalni motivi i moderna forma slobodnog stiha, već iznad svega slikovite metafore, personifikacije, refleksije – što su na tragu onog stila s kojim nam se pjesnikinja već predstavila u ranije objavljenim pjesmama i lirskoj prozi. Radi se o rukopisu izgrađenog pjesničkog iskaza, bez ičega suvišnog i hrapavog u jezičnoj artikulaciji pjesničkih slika, sve je izbrušeno, odmjereno i svaka riječ ima svoje literarno opravdanje.

Slavica Čilaš, Mogućnosti