prošla sljedeća Pristajanje
22
Tomislav Bogdan

Pristajanje

[poezija]

prvo izdanje [digitalizacija]

knjiga je objavljena uz financijsku potporu zagrebačke banke d.d.

Otvori
Čitanja 19734
Preuzimanja 1413
Ukupno 21143
Preuzmi
DPKM preporuča korištenje aplikacije Moon+ Reader za čitanje knjiga u EPUB formatu.

Ne vjerujte svakom tko kaže da piše poeziju. Poezija ne služi u psihoterapijske svrhe. Pjesma nije ono što nastane jer smo nujni i pada kiša. Tada nastaju neke stvari, rekli bismo, više samozadovoljavajućeg karaktera. Pjesnici, nadalje, osobe su koje znaju čitati i pisati. To će reći da čitaju puno i s guštom i da im ponešto od svega toga i ostane. S druge strane, znati pisati znači: znati stvarati. Upravo školski primjer onoga što je suprotno od afektirajućih pubertetlijskih patetičnih krvavih zapisa – poezija je mladog pjesnika Tomislava Bogdana. Eto, to sam mislila kad sam rekla: znati čitati i pisati. “Pristajanje” je zbirka ozbiljnih, izbrušenih stihova nastalih pod sigurnim perom pametnog, smirenog zapisivača. Zahvaćajući trenutke, mjesta i osobe oko sebe, pjesnik slaže stihove/preslike svoje unutarnje hijerarhije odnosa, značenja, razmišljanja. Vrijednosti se određuju stoički – smirivanje, približavanje, pristajanje… Isječci svakodnevice, sjene uspomena i iskustava, zamijećene sitnice u kojima se zrcale emocije, prostor i vrijeme – polazne su točke pjesme. A nakon polaznih, točke mogu postati svakojake – leteće, mirujuće, vrijuće… Ovo je pitanje, čini se, mučilo i Tomu Bogdana: tri ciklusa u zbirci tri su posve različita svijeta koja velikom tolerantnošću suegzistiraju. I što sad? Reklo bi se – novčić se nije okrenuo ni na jednu od označenih strana, tako daje odlučeno uvrstiti u knjigu sve. Osobno, ne volim neodlučne novčiće. Ma koliko bile lijepe obje, u ovom slučaju sve tri strane, ovako poredane i izložene gube na snazi. I dok iznova čitam prvi i treći niz pjesama koje struje snažnim, pročišćenim slikama i jezikom, iz glave mi ne izlazi ciklus o Konteu i ekipi. To je ta pjevuckavost i duhovitost nalik Luku Paljetku što me razgaljuju uvijek iznova. I ta zaigranost. Filozofičnost. I žao mi je što Konte nema daha za pravu baladu. Na kraju koje ih sve probode.

Katarina Mažuran

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.