100% pamuk
295
 
Ivana Bodrožić

100% pamuk

[proza] Biblioteka Online Ako je s romanom Hotel Zagorje i bilo mjesta sumnjama, Ivana Bodrožić ovom kratkopričaškom zbirkom dokazala se kao suverena, vješta i zrela pripovjedačica koja posjeduje zavidnu sposobnost da pojedinosti banalne svakodnevice izoštri i razradi u minuciozne napetice. 100% pamuk proza je za promišljanje, identifikaciju, iscjeljenje i stopostotni užitak.
Vanja Kulaš, Arteist
Samosanacije
292
 
Suzana Matić

Samosanacije

[proza] Biblioteka Online Samosanacije Suzane Matić tako su jedna od onih “malih” knjiga koje proizlaze iz sitnica, detalja, svakodnevice filtrirane kroz vizuru suptilne i rafinirane promatračice i zapisivačice koja itekako zna kako najtananije osjećaje i najbolnija životna posrtanja prenijeti u mrežu teksta u koju se doista teško ne uloviti.
Jagna Pogačnik
Bog neće pomoći
290
 
Marko Pogačar

Bog neće pomoći

[proza] Biblioteka Online Bog neće pomoći zbirka je priča izvanredne, prijeteće atmosfere, netaktilne i detaljistički lirske, koja se međutim na vrlo promišljen način referira na aktualnu društvenu stvarnost… To je ona poetika postapokalipse što motoriku sadašnjice dovodi u pitanje, karakteristična i za Pogačarevo vrlo vrijedno pjesničko stvaralaštvo.
Roki Raketa
296
 
Zoran Malkoč

Roki Raketa

[proza] Biblioteka Online Razvedena, prepuna apsurda i mjestimice montipajtonovska, Malkočeva bajkovita priča iz naše današnjice i nedavne prošlosti crnohumorno i kritički secira brojne nam društvene, književne, političke i ine patologije. Na fonu radnje, koja povremeno ima tour de force karakteristike, niže se plejada likova koji utjelovljuju zastranjenja hrvatskog društva u posljednja dva desetljeća.
Snoputnik
298
 
Zoran Žmirić

Snoputnik

[proza] Biblioteka elektroRI Žmirićev protagonist Kristijan, snoputnik, zapravo je oboje - i putnik i pokajnik. Kaje se jer je u ratu ubio mladića koji zapravo nije predstavljao prijetnju. Putnik ima bitan značenjski i simbolički višak. On je homo viator, čovjek u hodu, onaj koji se kreće. Uvijek je u dvostruko artikuliranom prostornom i vremenskom prolasku - na zemaljskom putu i na putu vlastitog života.
Sad se napokon mogu popeti stepenicama
291
 
skarlet_p

Sad se napokon mogu popeti stepenicama

[proza] Biblioteka elektroRI No prije svega, poslije svega i između svega, ovo je bajka. Bajka puna kaseta, cd-ova i ploča, lakih i ugodnih romantičnih odnosa, gubljenja i otkrivanja smisla i prekrasne poezije. Bajka koju bi svaki pop-kulturni fanatik volio nastaniti i drijemati među njenim mekim rubovima.
Dunja Matić
nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe
293
 
Sebastian Antonio Kukavica

nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe

[poezija] Biblioteka elektroRI Autor istražuje granice između stiha i poezije, te poezije i proze, nastavljajući istraživanja sintaktičkih i grafičkih sredstava u oblikovanju...
Đavolja simfonija
297
 
Davor Mandić

Đavolja simfonija

[proza] Biblioteka elektroRI Osim što podebljava konture Pule i Istre na simboličkoj karti domaćeg narativa o devedesetima, Đavolja simfonija donosi uvjerljivu autopsiju „izgubljene generacije“ i pri tom ne ostaje zaglavljena u prošlosti. Baš poput junaka, roman je možda i otežan talogom prošlosti, ali se u konačnici okreće imperativu budućnosti i neumornoj potrazi za identitetom prihvatljivim – ili barem podnošljivim – i sebi i drugima.
Ilirik
294
 
Mladen Blažević

Ilirik

[proza] Biblioteka elektroRI Ilirik je postmodernistički fragmentaran, poližanrovski, novopovijesni roman koji čitatelja zadržava do samoga kraja, kako napetom radnjom tako i uvjerljivom povijesnom scenografijom i atmosferom kojom nas vraća u davnu povijesnu epohu, ali ostaje u prepoznatljivim (našim) prostorima. Stilskom konciznošću i dinamičnom kompozicijom roman privlači čitatelje svih uzrasta, a svevremenom pričom jamči općeprepoznatljivost.
Kako svezati cipele
289
 
Nikola Petković

Kako svezati cipele

[proza] Biblioteka elektroRI Petković uspijeva kronologiju jednog odnosa u kojem je nedostajalo emocija, komunikacije i bliskosti efektno zaokružiti u tekst koji ne pati od tih nedostataka. Svakako najintimnija Petkovićeva proza ispisana je očito kao svojevrstan dug prema sebi, ali je istovremeno uspjela ništa ne dugovati čitatelju.
Jagna Pogačnik, Jutarnji list

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.