Psiho, ptice
276
 
Tihomir Dunđerović

Psiho, ptice

[poezija] Biblioteka Mali rakun Dunđerović u svom izvrsnom prvijencu, naslovljenom Psiho, ptice, otvara cijeli niz tada, a i danas, aktualnih tematika i pjesničkih preokupacija, od zavičajnog i pejzažnog kolorita, ratne i poratne stvarnosti i socijalnog konteksta, pa do intimističkih zapisa, s bogatim intertekstnim popkulturnim, medijskim i neotradicijskim nanosima.
Sve jedno
277
 
Zvjezdana Jembrih

Sve jedno

[poezija] Biblioteka Mali rakun U pjesmama Zvjezdane Jembrih osjeća se snažna autorska kontrola izrečenoga, redukcija poetskoga govora na pročišćena iskustva i minimalistički izraz. Zanimljivo je da autorica pokazuje kako je s tek nekoliko slika iz stvarnosti i njihovim misaonim pounutrenjem moguće postići znatno dublje disanje poetske strukture nego što to čine mnogi današnji pjesnici koji su zapravo nadvladani stvarnošću koju opisuju.
Sjene sjemenki
271
 
Neva Lukić

Sjene sjemenki

[poezija] Biblioteka Mali rakun Zbirka Sjene sjemenki Neve Lukić konceptualno je promišljena i dorađena knjiga koja privlači svojom stilskom redukcijom, jezičnom građom, bjelinama i pauzama, bogatom metaforikom, impresivnim, fantazmagoričnim slikama, upravo izrazitim osjećajem za vizualno, ali na tematskom planu i jezično, pa čak bi se moglo reći i pred-jezično i post-jezično.
Slavlje na pučini
274
 
Ljuba Lozančić

Slavlje na pučini

[poezija] Biblioteka Mali rakun Još jedna rana dobitnica nagrade Na vrh jezika je Ljuba Lozančić , čija je nagrađena zbirka pjesama Slavlje na pučini dobar primjer stila hrvatske poezije s početka tisućljeća, a osobitost stječe miješanjem ispovjednih i gotovo nadrealističkih kvaliteta, dok djeluje kao intiman govor, diskretno povjeravanje umotano u jezičnu i slikovnu igru: ranjivo i začuđujuće, rezignirano i ironično.
Ne poklanjaj srce divljim stvorovima
269
 
Kristina Kegljen

Ne poklanjaj srce divljim stvorovima

[poezija] Biblioteka Mali rakun Euforičan ton ove poezije svoju energiju podjednako crpi iz propasti kao i iz nade, iz nekog neobičnog i velikog vitalizma, ova poezija usisava i gužva svijet oko sebe, kao i ljubav koju nudi i traži. Sve su to razlozi zbog kojih se ova knjiga eksa, jer nudi nešto poput seksa, strast i postkoitalnu tugu i rezignaciju.
Kruno Lokotar
Snoputnik
 
Zoran Žmirić

Snoputnik

[proza] Biblioteka elektroRI Žmirićev protagonist Kristijan, snoputnik, zapravo je oboje - i putnik i pokajnik. Kaje se jer je u ratu ubio mladića koji zapravo nije predstavljao prijetnju. Putnik ima bitan značenjski i simbolički višak. On je homo viator, čovjek u hodu, onaj koji se kreće. Uvijek je u dvostruko artikuliranom prostornom i vremenskom prolasku - na zemaljskom putu i na putu vlastitog života.
Sad se napokon mogu popeti stepenicama
285
 
skarlet_p

Sad se napokon mogu popeti stepenicama

[proza] Biblioteka elektroRI No prije svega, poslije svega i između svega, ovo je bajka. Bajka puna kaseta, cd-ova i ploča, lakih i ugodnih romantičnih odnosa, gubljenja i otkrivanja smisla i prekrasne poezije. Bajka koju bi svaki pop-kulturni fanatik volio nastaniti i drijemati među njenim mekim rubovima.
Dunja Matić
nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe
289
 
Sebastian Antonio Kukavica

nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe

[poezija] Biblioteka elektroRI Autor istražuje granice između stiha i poezije, te poezije i proze, nastavljajući istraživanja sintaktičkih i grafičkih sredstava u oblikovanju...
Đavolja simfonija
295
 
Davor Mandić

Đavolja simfonija

[proza] Biblioteka elektroRI Osim što podebljava konture Pule i Istre na simboličkoj karti domaćeg narativa o devedesetima, Đavolja simfonija donosi uvjerljivu autopsiju „izgubljene generacije“ i pri tom ne ostaje zaglavljena u prošlosti. Baš poput junaka, roman je možda i otežan talogom prošlosti, ali se u konačnici okreće imperativu budućnosti i neumornoj potrazi za identitetom prihvatljivim – ili barem podnošljivim – i sebi i drugima.
Kako svezati cipele
273
 
Nikola Petković

Kako svezati cipele

[proza] Biblioteka elektroRI Petković uspijeva kronologiju jednog odnosa u kojem je nedostajalo emocija, komunikacije i bliskosti efektno zaokružiti u tekst koji ne pati od tih nedostataka. Svakako najintimnija Petkovićeva proza ispisana je očito kao svojevrstan dug prema sebi, ali je istovremeno uspjela ništa ne dugovati čitatelju.
Jagna Pogačnik, Jutarnji list

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.