Kako svezati cipele | Nikola Petković

Tin ne zna da tata umire. Zna da je umro nono. Nono je, govori mi Tin, umro i sada je na groblju. Volim ga, volim ga, zato jer je na groblju. Hoće li se vratiti, pita me Tin. Ne, govorim mu. S groblja se ne vraća. Kako se ne vraća, govori mi Tin. Ti i mama se vratite kada idete na groblje. Da, ali mi nismo unutra. U zemlji. Aha, govori Tin, a nono, on je u zemlji. Da. Pa neka se digne. Ne može. Ne može jer je umro, govori Tin. Da. On je sada negdje drugdje, u nekom drugom svijetu. Sjećaš li se, pitam Tina, kada nas je one večeri gledao sa zvijezde? S one zvijezde za koju si rekao da se zove Vitez tužnog lica? Ne, govori mi Tin. Ležimo u krevetu i spremamo se zaspati. Vratili smo se od tate. Danas je bio blijed. Kada smo odlazili, mogao se dignuti.