Kako svezati cipele | Nikola Petković

Koliko će to trajati? Ne znam, vježbam naglas odgovor u slučaju da me tata tako nešto pita.

Kako je to počelo? Njegova bolest prije tri godine. Kada je počeo krvariti. Kada je, skoro svakoga dana, toaletnim papirom sa sebe uklanjao krv. Naša bolest? Tko to više zna. Obje su neizlječive. Njegova je karcinom debelog crijeva s metastazama na jetri koje su se, zaobišavši limfne čvorove, jer svaki rak ima svoj put unatrag, naselile na plućima. Naša je bolest nerazumijevanje. To što se ne poznajemo. Njegovi simptomi su muška nesigurnost koja se u našem podneblju mimikrira, presvlači, krabulja u agresiju, u nipodaštavanje drugih, u surealne konfabulacije koje provociraju nezaustavljivu nisku laži i vrijeđanja, tu zvučnu kulisu za serijsko mjerenje kurca sa svime što diše i svakim tko ga ima, za prekomjerno pijenje, za stvaranje paralelnih svjetova, za eskapade simbiozom kulture i njegovom osobnošću stečene paranoidne shizofrenije. Ovo posljednje nema smisla. To je samo socijalna klinička slika kojom nepotrebno sofisticiram običnu jebenu sebičnost. A to ga, bilo da se radi o svemu navedenom, ili pak samo o zbroju navedenog imenovanom u radnome zaključku “sebičnost”, barem za mene, čini neupotrebljivim ocem.