Mutno | Branko Maleš

x x x

pao mi je na pamet
prilog napamet
zašto sve može biti?
ja nisam protiv
ali onda ne znam kupiti
kruh
koji svijetli čitav dan
i vlada mirom

sve dok, npr. ne ogladnimo
negdje
u snazi, ambiciji, taštini
u mladosti koja ne zna
govoriti
ali tako opojno srlja
da joj svakog ljeta pišemo
„zauvijek tvoj”
kad uđe sunce kroz prozor
mi smo duboko nespremni
jer nam je to normalno
i u brzom paketu mladosti
suprotno je uvijek točnije

u komparativu se sloboda
ipak zauvijek nada
promaknuću
premda poznajući donekle
jezik, gradsku tržnicu, akademiju
od svega nema
ništa
pa i više
jer standard svakako
napreduje
u nekom smislu