Krešimir Bagić
Rođen 1962. u Gradištu. Pjesnik, stilističar i kritičar. Uređivao je emisije o književnosti na Trećem programu Hrvatskog radija (1990-1995), predavao hrvatski jezik i književnost na Sorboni (1996-1999) te bio voditelj Zagrebačke slavističke škole (2005-2009). Profesor je stilistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu i urednik portala stilistika.org. Pjesme i stručni tekstovi prevođeni su mu na dvadesetak jezika.
Objavio je zbirke pjesama: Svako je slovo kurva (s B. Gregorićem, 1988; nagrada Goran za mlade pjesnike, 1988), Između dva snažna dima (1989), Krošnja (1994), Bršljan (1996), Jezik za svaku udaljenost (2001), Le palmier se balance (Pariz, 2003), U polutami predgrađa (2006), Trebalo bi srušiti zidove (2011; nagrada Dobriša Cesarić; nagrada Duhovno hrašće, 2011), Plaši li te moja boja (2013), Tko baca mrvice kruha dok hoda šumom / Qui sème des miettes de pain en traversant les bois (Rennes, 2016) i Ponornice (Zagreb, 2021; nagrada Zvonko Milković, 2021; nagrada Tin Ujević, 2022).
K tome: znanstvenoesejističke knjige Četiri dimenzije sumnje (koautor, 1988), Živi jezici (1994), Umijeće osporavanja (1999), Treba li pisati kako dobri pisci pišu (2004), Uvod u suvremenu hrvatsku književnost (2016; nagrada Josip i Ivan Kozarac, 2016), knjige kritika Brisani prostor (2002; nagrada Julije Benešić, 2003) i Pogled iz Dubrave (2017) te Rječnik stilskih figura (2012; Državna nagrada za znanost; Godišnja nagrada Filozofskoga fakulteta; nagrada Kiklop za znanstvenu knjigu godine, 2013). Uredio je Rječnik Trećeg programa (1995), Leksikon hrvatskih književnih kritičara (2012), zbornike Važno je imati stila (2002), Bacite stil kroz vrata, vratit će se kroz prozor (2006), Ivan Slamnig, ehnti tschatschine Rogge! (2011), suuredio Jezik in fabula. Pisci o jeziku i stilu (2017) i Jezik in fabula: zbornik radova (2018), sastavio izbore proze Poštari lakog sna (1996) i Goli grad (2003; slovenski prijevod: Golo mesto, 2005; poljski prijevod: Nagie miasto, 2009), priredio izbore iz poezije Stjepana Gulina, Zvonka Makovića i Josipa Severa.
