Gordana Benić

Rođena 1950. u Splitu. Diplomirala književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zadru te završila poslijediplomski studij književnosti u Zagrebu. Zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama suvremenog hrvatskog pjesništva. Njezina poezija prevedena je na desetak stranih jezika, a knjiga Kovači sjene (izbor iz poetskog opusa) objavljena je 2014. na francuskom jeziku.

Prema motivima poetske tetralogije o Dioklecijanovoj palači u produkciji HTV-a snimljen je dokumentarni film Prizemljeni svemir (2018).

Nagrade: Tin Ujević, nagrada Društva hrvatskih književnika za knjigu poezije Laterna Magica (1998); Vicko Andrić, konzervatorska nagrada Ministarstva kulture za novinarski opus o Dioklecijanovoj palači u Splitu (2000); Goranov vijenac za cjelokupni poetski opus (2014), Nagrada za književnost HAZU (Nebeski ekvator, poezija, 2018), Nagrada Kvirin za poetski opus i prinos hrvatskom pjesništvu (2021).

Objavila je dvadeset poetskih zbirki i knjigu publicistike: Soba (poezija, 1982), Kovači sjene (poezija, 1987), Trag Morie (poezija, 1992), Dubina (poezija, 1994), Laterna Magica (poezija, 1998), Balada o neizrecivom (poezija, 2003), Godina Sfinge (publicistika, 2003), Unutarnje more: izabrane pjesme (izbor i pogovor Zvonimir Mrkonjić, 2006), Svijet bez predmeta (poezija, 2007), Banalis Gloria (poezija, 2009), Oblik duše (poezija, 2011), Nebeski ekvator (poezija, 2015), Bijeli šum (poezija, 2019) , Vremenski putnici (poezija, 2020) te poetsko višeknjižje o Dioklecijanovoj palači u Splitu: Palača zarobljenih snova: imaginarni putopisi (2012), Palača nezemaljskih snova: psihogrami (2013), Palača svjetla i sjene: kozmogrami (2014), Palača posljednjih kartografa: iluminacije (2017), Palača i njezini dvojnici: fotogrami (2020), Palača nevidljivi planet: opus magnum (2021).