Huang-po

Huang-po (oko 765.-850.) bio je jedan od najutjecajnijih chan majstora dinastije T’ang, razdoblja u kojem se Chan oblikovao u tradiciju kakvu danas poznajemo kao zen. Središnja točka njegova nauka jest doktrina Jednog Uma, koji je izvor i supstancija svih pojava. Prema Huang-pou, svi problemi nastaju iz dualističkog mišljenja: iz pogrešne podjele na „onoga koji traži” i „ono što se traži”. Prosvjetljenje se ne postiže postupno, niti se može akumulirati; ono je izravno uviđanje da se vlastita istinska priroda nikada nije razlikovala od budnosti samog Uma. Zato je često naglašavao da je svako traženje promašaj – čin traženja potvrđuje ideju nedostatka, a time i zabludu. Njegov stil poučavanja bio je strog, ponekad šokantan, s ciljem da učenika odvoji od konceptualnih objašnjenja i usmjeri prema neposrednom uvidu. Bio je učitelj Lin-chija, čime je izravno utjecao na kasniji razvoj Rinzai zena u Kini i Japanu. Huang-po ostaje ključna figura čija misao naglašava radikalnu jednostavnost: ništa nije skriveno, ništa nije izvan Uma.