Ervin Jahić

Rođen 1970. u Rijeci. Studirao hrvatski jezik i književnost, magistrirao bosanski jezik i književnost. Pokretač i urednik više časopisa i biblioteka. Živi u Zagrebu.

Priredio: If We Crash into a Cloud, It Won’t Hurt (Croatian Poetry 1989 – 2009), Zagreb, 2009.; U nebo i u niks (Antologija hrvatskoga pjesništva 1989. – 2009.), skraćeno izdanje, Bijelo Polje, 2009., prošireno izdanje, Zagreb, 2010.; Zašto tone Venecija, bošnjačko pjesništvo od 1990. do naših dana, Zagreb, 2012.; Otvorena kuća, izbor i pogovor izabranim pjesmama Ivana Kordića, Zagreb – Sarajevo, 2013.; Ispod jezika, tekst i kontekst pjesništva, Zagreb, 2013.; When the World Was Ten Years Old (Croatian Poetry 1989 – 2013), Zagreb, 2013.; Antologija novijega hrvatskog pjesništva, Peking, 2020.; Suvremeno hrvatsko pjesništvo u dva glasa (intervjui u Poeziji 2005-2020), Zagreb, 2021.

Pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, talijanski, francuski, ruski, poljski, turski, perzijski, bugarski, rumunjski, mađarski i slovenski jezik.

Za svoj rad primio nagrade: Izdavački pothvat godine 2012. Sarajevskog sajma knjiga za knjigu Zašto tone Venecija, bošnjačko pjesništvo od 1990. do naših dana; Nagrada Grada Zagreba za književnost 2014.

Objavio: Oko andaluzijskoga psa (poezija, 1994); Biografija i auto (poezija, 2001); Knjiga materijala, vikend-priručnik utopije tijela za mezimce (s Predragom Todorovićem; poezija, 2001); Pustinje neona (izabrane pjesme, priređivač B. Maleš, 2005); Kristali Afganistana (poezija, 2007, na slovenskom, 2011); Nemjesto, (poezija, 2015); Strah je naručitelj mjere (izabrane pjesme, priređivač T. Maroević, 2019); Smrt je nasljedna (poezija, 2020); Čemu sve to i druge pjesme (poezija, 2024); Ću, ćeš, Che (Zagreb, 2025).