Lovrenčić, Sanja
Fotografija: Tora Tkalec

Sanja Lovrenčić

Rođena 1961. u Kninu. Od najranijeg djetinjstva živi u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, Klasičnu gimnaziju i srednju glazbenu školu. Studirala je povijest umjetnosti i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te diplomirala jednopredmetnu povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1985). Tijekom studija počela se baviti pisanjem i prevođenjem poezije s francuskog i engleskog jezika; prve pjesme izlaze joj u časopisu Quorum, a prvu zbirku pjesama Insula dulcamara  objavila je u vlastitoj nakladi 1987. Krajem osamdesetih prvi put se javlja na javni natječaj za radio dramu; nakon 1990. – kad je osvojila prvu nagradu i za radiodramski tekst i za radioigru za djecu – nekoliko godina intenzivno surađuje s Dramskim programom Hrvatskog radija kao autorica i prevoditeljica.  1994. izlaze joj dvije knjige, u dva različita područja kojima se paralelno bavi: zbirka pjesama Skrletne tkanine  (pod uredništvom Hrvoja Pejakovića) i knjiga priča za djecu Esperel, grad malih čuda. Na području dječje knjige objavila je  do 2007. još četiri zbirke priča (za Četiri strašna Fufoždera dobila je nagradu “Grigor Vitez”) i dva kraća romana, zatim piše još samo tekstove za slikovnice i poneku obradu narodnih priča; poeziju pak smatra svojim književnim polazištem i glavnim poljem djelovanja te se njome nastavlja kontinuirano baviti.

Njezina prva zbirka priča namijenjenih odrasloj publici, Wien Fantastic, izašla je 1998. u biblioteci “Quorum” Naklade MD, koja će objaviti još nekoliko njezinih proznih knjiga, uglavnom eksperimentalnog karaktera. Prvi duži roman, Klizalište, objavljuje 2005.  Kao članica umjetničke organizacije Autorska kuća (2004-2009) postaje i nakladnica nekih svojih tekstova; tako 2006. samostalno objavljuje biografski roman U potrazi za Ivanom  za koji dobiva nagradu “Gjalski” i zbirku pjesama Rijeka sigurno voli poplavu (nagrada “Kiklop”).  Nakladnička kuća Leykam objavljuje 2009. na hrvatskom i na njemačkom jeziku njezin roman Martinove strune, koji osvaja Književnu nagradu Steiermaerkische Sparkasse i ulazi u finale nagrade T-portala.

Zajedno s mlađim sinom Adrianom Pelcom 2010. osniva nakladničku kuću Mala zvona u okviru koje se otad odvija velik dio njezine književne i književnoprijevodne djelatnosti. Ipak nastavlja surađivati i s drugim nakladnicima te  npr. u Frakturi objavljuje roman Ardura  (2012).

Među njezine zapaženije knjige, uvrštene u uže izbore za književne nagrade, spadaju roman Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost (2018) i zbirka pjesama Skica za junakinju (2021). Za rukopis Pišem ti iz daleke zemlje dobila je 2021. nagradu za neobjavljenu zbirku pjesama u prozi “Tea Benčić Rimay”.

Osim književnim radom,  kontinuirano se bavi i prevođenjem. Naslovi u njezinoj prevodilačkoj bibliografiji mogu se podijeliti u nekoliko skupina: društvene znanosti, književnost za odrasle, književnost za djecu, povijest glazbe; za prijevod zbirke kratkih priča Kuća duhova Virginije Woolf dobila nagradu “Kiklop” (2012).

Godine 2005. pokrenula autorsku manifestaciju za poticanje čitanja Uberi priču! koja se otad kontinuirano izvodi u nekoliko hrvatskih gradova.

Od 2014. bavi se i izradom umjetničkih predmeta od keramike, a 2020. osnovala je zajedno s likovnom umjetnicom Ivom Valentić umjetničku organizaciju Piktogram, s ciljem izrade umjetničkih ručno rađenih knjiga. Dvije su autorice zajednički izlagale nekoliko ciklusa takvih radova, pod naslovom Slikoknjige.

Iscrpna bibliografija dostupna je na autoričinim mrežnim stranicama.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.