Suzana Matić

Rođena 1970. u Mainzu (Njemačka). Odrasla i školovala se u Zagrebu, gdje je završila Arhitektonski fakultet. Priče objavljivala u Večernjem listu, Zborniku trećeg programa, Književnoj republici, Fantomu slobode te Zborniku gornjogradskog književnog glasnika, a pjesme u časopisima Poezija, Artikulacije i Zarez. Višekratno čitana u emisijama na Trećem programu Hrvatskog radija. Tekstovi su joj prevedeni na engleski u časopisu Relations i Underpass. Danju radi kao projektantica. Noću piše.

Priča „Jer ja to zaslužujem“ ušla je u uži izbor za nagradu Karver, međunarodnog natječaja za najbolju kratku priču, čiji je organizator festival Vranac (Podgorica, 2015). Priča „Zalogaji“  bila je druga na međunarodnom natječaju za najbolju kratku priču Lapis Histriae (2017). Priča „Z kao Željka“ ušla je u uži izbor na natječaju za najbolju kratku priču u organizaciji Festivala europske kratke priče (Zagreb, 2017). Priča „Narast će“ ušla je u uži izbor na natječaju za najbolju kratku priču Zlatko Tomičić u organizaciji Književnog kruga Karlovac (2017). Priča „Ali razvit će se još“ bila je treća na natječaju za najbolju kratku priču u organizaciji Gradske knjižnice Samobor (2018). Priča“U ime oca“ ušla je u uži izbor na natječaju za najbolju kratku priču u organizaciji Festivala europske kratke priče (Zagreb, 2018).

Objavila: Samosanacije (proza, 2012; srpsko izdanje 2015), Koliko sam puta okidala s boka (proza, 2015), Drugojačija (poezija, 2016), Ne naginji se unutra (proza, 2017), Usnena predaja (poezija, 2019), Leglo (priče, 2022).