Ivica Prtenjača

Rođen 1969. u Rijeci, gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Radi od svoje petnaeste godine kao čitač vodomjera, naplatničar plina, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik. Živi i radi u Zagrebu.

Piše poeziju, prozu, dramske tekstove, novinske kolumne, a često vodi i književne festivale, promocije i književne sajmove. Pojedine pjesme, ciklusi ili knjige prevedeni su mu na dvadesetak jezika. Sudjelovao na dvadesetak europskih poetskih festivala i susreta kao pozvani hrvatski predstavnik. Uvršten u više antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti. Predsjednik je odbora Goranova proljeća. Na Trećem i Prvom programu Hrvatskog radija vodi i autorski potpisuje emisije Moj izbor i Metafora..

Objavio: Pisanje oslobađa (poezija, 1999); Yves (poezija, 2001); Nitko ne govori hrvatski (s Brankom Čegecom i Miroslavom Mićanovićem; izbor iz poezije, dvojezično hrvatsko/francusko izdanje; 2002); Uzimaj sve što te smiruje (poezija, 2006); Dobro je, lijepo je (roman, 2006); Okrutnost (pjesme, 2010); Kod Yvesa (priče, 2011); Brdo (roman, 2014); Tiho rušenje (roman, 2017); Plivač (roman, 2019); Tišina i njezine olovke (poezija, 2020); Sine, idemo kući (roman, 2021); Kino Sloga (priče, 2022).

Nagrade: Nagrada 25. Salona mladih za književnost 1998., Zagreb (Pisanje oslobađa); Kvirinova nagrada za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina, 2001. (Yves); Nagrada Kiklop za pjesničku knjigu godine 2006. (Uzimaj sve što te smiruje); Risto Ratković za najbolju pjesničku knjigu u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji u 2009. (Okrutnost); Nagrada Kiklop za pjesničku knjigu godine 2010. (Okrutnost); Nagrada VBZ-a i TISAK medije za najbolji neobjavljeni roman 2014. (Brdo); Nagrada VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman 2021. (Sine, idemo kući); Godišnja nagrada Vladimir Nazor za književnost za roman Sine, idemo kući, 2021.