Élisée Reclus

Rođen 1830. u Sainte-Foy-la-Grande (Francuska), a umro u 75. godini života u Torhoutu (Belgija). Jedan od utemeljitelja moderne geografske znanosti u Francuskoj. Nakon studija geografije u Berlinu pod vodstvom K. Rittera bio je 1851. zbog republikansko-anarhističkih gledišta protjeran iz Francuske. Tijekom progonstva obišao je Veliku Britaniju, SAD, Srednju Ameriku i Kolumbiju. U Francusku se vratio 1862. Član Prve internacionale i pripadnik Nacionalne garde Pariške komune (1871.). Premda je nakon sloma bio osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu, ona mu je zbog znanstvenog ugleda bila ukinuta i zamijenjena progonstvom. Nakon boravka u Italiji i Švicarskoj, od 1892. radi kao sveučilišni profesor u Bruxellesu. Glavna Reclusova djela su Nova opća geografija (La Nouvelle géographie universelle; la terre et les hommes, Paris, 1876.-1894., devetnaest svezaka) i Evolucija, revolucija i anarhistički ideal (L’Evolution, la revolution et l’ideal anarchique, 1898.). Tim je djelom, u kojem smatra da se ljudski napredak sastoji u unapređenju stupnja slobode i međuljudske solidarnosti, izvršio veliki utjecaj na anarhistički pokret.