Tomislav Ribić

Rođen 1959. u Varaždinu. Diplomirani je ekonomist. Pjesme su mu uvrštavane u antologije i preglede kajkavske poezije, nagrađivane te prevođene na njemački, engleski, talijanski i makedonski jezik. Drama Prizemlje prevedena je na njemački jezik.

Dobitnik je niza nagrada: od nagrada za najbolju zbirku pjesama/književno djelo kao što su nagrade Zvonko Milković, Kamov, Tea Benčić Rimay, druge nagrade na natječaju MH Osijek za novo prozno djelo, do tridesetak nagrada za pjesme i pjesničke cikluse na standardu i kajkavskom jeziku. Finalist je Nagrade Drago Gervais 2023. godine.

Objavio: Aztlan (poezija, 1997); Zapisci anđela (poezija, 1999); Američki sen (poezija, 2002); Osjećam melankoliju (s Lanom Derkač i Radetom Jarkom, poezija, 2003); Ribočuvareva djeca (poezija, 2003); Madona na prozoru (kratke priče, 2016); Odhajanja (poezija, 2017); Sirene/otoci (poezija, 2021); Dve rali zmeržnjenoga jognja (poezija, 2022); Koordinate straha/Dijagrami nestajanja (pjesme u prozi, 2023); Otočki blues (prozni zapisci, 2025).