Zoran Roško

Rođen 1960. u Šibeniku. Zaposlen u Knjižnicama grada Zagreba. Urednik u časopisima Libra Libera, Quorum i Tvrđa. Objavio knjigu teorijskih tekstova Paranoidnije od ljubavi, zabavnije od zla : reklame postojanja i halucinogene istine : rekreacijska teorija za unutarnja tijela (2002) te romane Ljepota jede ljude (2011), Minus sapiens (2017) i Bogart i Seranoga (2020). Priredio zbirku prevedenih priča američkih inovativnih autora Moje noćne more prelijepe su za ovaj svijet (2010). Održava dva bloga: Roškofrenija i Zoran Rosko Vacuum Player.