Kuga i njezine kćeri

Kuga i njezine kćeri

Kristina Posilović

prvo izdanje [digitalizacija]

X

Sadržaj

BOLEST
rekla mi je za restoran u kojem si možemo priuštiti ručak
kako da ih zaobiđem kada me gledaju
u kasinu na neparnom broju Sporgassea poslužuju krafne
ima tu svega; ručnika, tanjura, lonaca
o Mediteranu sve najbolje, njega se ni Tito bojao nije
obula sam cipele na petu, posebno spremljene za ovu priliku
može li se jazz sa mnom nositi
dvije su vrste gladi
najuzbudljiviji su silasci iz autobusa jer ne znam što bih sljedeće napravila
kada sam odlazila sunce u Opatiji bilo je toliko jako
noću ništa ne izgleda opasno
nisu sva djeca ista, moje nije, a nisam ni ja
ona voli izgovor jer se pomoću njega lakše orijentira


KUGA I NJEZINE KĆERI
koža mi je suha kao pustinja po kojoj si me učila voziti sandboard
volim miris maslaca
po povratku mažem se čudesnim maslacem
tvoja je koža bila puno mekša od moje
kosu si prala običnim sapunom
pijesak se nije povlačio pred mojim tabanima
poljubila sam te u lijevi pa u desni obraz
glava mi pada na tvoja prsa
ne možeš više ležati, dosta ti je
plitak udah za ručkom koji je zagorio
plače mi se
boja im je nepoznata, veličina pretpostavljena
voljela bih imati barem jednu cijelu o pticama
nisam htjela više prati kosu niti sive hlače odjenuti


MELANKOLIJA
u povijesti kišobrana piše da je prvi bio slomljen
’89 su ulicu iznenada okupirale žabe
sjediti za kormilom ispod pelješkoga mosta
žena crne kose cijeli dan mete autoput
križevi pod žutim najlonima
meniskus je opet iskočio iz posteljice
u ružičastoj kutiji na burk papagaja
putovnicu je u torbicu spremila
tratinčice u plastičnoj vazi, bijele ili žute
oko vrata je nosila ogrlicu od zuba morskih pasa
u desnom joj se madežu rodila riba
Milton ga je opet izgubio, u vrtu, piše u policijskom zapisniku
onaj kojim me grliš taj volim


Impresum

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.