Postoje neke knjige koje se drže u kućama na posebnim policama, ali ovo nije takva knjiga – Pribor za lov i vremeplov je zbirka pjesma koja se nosi svugdje sa sobom, u stražnjem džepu hlača, ruksaku ili u podstavi jakne. Ona je dio prtljage kroz prostor i vrijeme u pustolovini lova na ljubav i poeziju, ona knjiga koja se čita i haba u tramvajima, brodovima i vlakovima, na aerodromima i u pubovima, u praonici rublja u nekoj stranoj zemlji dok mašina završava zadnju centrifugu, a ti uporno sanjaš ono drugo more.

Ove su pjesme makeover ovdašnje emigrantske poezije, stihovi za posljednju generaciju raseljenih – načitanih i osjetljivih emigranata, nomada i apatrida, kojima je dom u kretanju, u bijelom svijetu, u čežnji za domom, a čitav život, obitelj, ljubav, posao, dogodio se na daljinu.

„Prepunjena kao dječački džep“ sličicama iz albuma nekih svakodnevica na rubu stvarnosti, prva knjiga Lane Bojanić satkana je od zavodljive lutalačke tuge pa se čitateljica, čitatelj rado požele uputiti. Ali kuda ćemo dalje? Stihovi zapitkuju i odgovaraju. Preko Mosta mladosti, zar ne?! „Sakriti se u daleko, dok ne prođe.“

Olja Savičević Ivančević

# # Povodom besplatnog e-izdanja knjige Pribor za lov i vremeplov objavljen je intervju Petšest pitanja za Lanu Bojanić.