Besplatno čitajte poeziju Goranovki
Društvo za promicanje književnosti na novim medijima [DPKM] objavilo je u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige [BEK] (elektronickeknjige.com) tri zbirke pjesama nagrađivanih hrvatskih pjesnikinja: „Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti“ Irene Delonge, „Novaljski svjetlopis“ Andriane Škunce i „Era gmazova“ Martine Vidaić. Irena Delonga i Martina Vidaić dobitnice su Gorana za mlade pjesnike, dok je Andriana Škunca dobitnica Goranova vijenca, nagrade za pjesnički opus i ukupan prinos hrvatskoj književnosti.
Novi su naslovi dostupni u četiri najraširenija formata za e-knjige (HTML, ePub, PDF i MOBI), omogućujući online čitanje i/ili preuzimanje na vlastite uređaje, čime je zajamčeno optimalno čitateljsko iskustvo na svim trenutno postojećim računalnim uređajima, nezavisno od dijagonale zaslona na kojima se e-knjige čitaju, kao i mogućnost ispisa na kućnim pisačima. Knjige su objavljene uz financijsku potporu Grada Zagreba, a Društvo za promicanje književnosti na novim medijima korisnik je institucionalne potpore Zaklade „Kultura nova“.
Irena Delonga rođena je 1984. u Sinju. Diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Za vrijeme studija bila je u uredništvu studentskog časopisa za književnost i kulturu The Split Mind. Dobitnica je nagrade Goran za mlade pjesnike 2010. godine za rukopis Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti. Pjesme objavljuje u časopisima i zbornicima. U Splitu je organizirala i moderirala večeri poezije Rječilište. Vodi radionice kreativnog pisanja. Živi i radi u Sinju.
Poezija Irene Delonge jasno izdvaja svoju početnu točku, često uobličenu i naslovom, i zatim se usmjerava pronalaženju pravog načina svojeg kraja. No, što je tu bitno drukčije od svake pjesme? Drukčije je to što je proces vidljivi, istaknutiji kao njezina struktura, kao težnja smirenju, točki zaključka, poanti, koja je i olakšanje i vrhunac napetosti ujedno: klimaks.
Irena Matijašević, iz Obrazloženja uz nagradu Goran za mlade pjesnike
Andriana Škunca rođena je 1944. u Bjelovaru, ali je podrijetlom iz Novalje na otoku Pagu, gdje je provela djetinjstvo, a i danas živi veći dio godine. Objavila je deset knjiga pjesama. Zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama, a njezina poezija prevedena je na gotovo sve europske jezike. Osim poezije piše književne kritike i poetske zapise o likovnim umjetnicima, a tijekom posljednja dva desetljeća posebno je zapažena kao umjetnička fotografkinja. Dosad je održala niz samostalnih izložbi u Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj i Češkoj. Dobitnica je nagrada Tin Ujević (nagrada Društva hrvatskih književnika za najbolju zbirku pjesama „Novaljski svjetlopis“, 1999), Vladimir Nazor (za zbirku izabranih pjesama „Predivo sve užih dana“, 2003), HAZU (za zbirku izabranih pjesama „Predivo sve užih dana“, 2003) te Goranova vijenca za cjelokupni pjesnički opus (2006).
Pjesnikinja Andriana Škunca, prisutna je već četiri desetljeća u hrvatskom pjesništvu (Do neba bijelo – prva zbirka iz 1969; Kratka sjena podneva; Pomaci, tišine; Druga strana zrcala; Korijen zid kutija; Zeleni prah; Novaljski svjetlopis; Predivo sve užih dana – izabrane pjesme iz 1999.) potpuno individualnim, samosvojnim pjesničkim izrazom. Odmah treba reći kako Škunca u potpunosti podastire poetiku otočnosti, ali njen način prebivanja i deskribiranja mikrosvijeta (otok Pag – otok pao s Mjeseca – zapisati će u jednom feljtonskom zapisu) u makrosvijetu dotiče se najintimnijih pitanja sagledavanja bića u suludim prostorima kako prirode, tako i kozmosa, i ali i najogoljenije vlastitosti.
Tea Benčić Rimay, iz Obrazloženja uz nagradu Goranov vijenac
Martina Vidaić rođena je 1986. u Zadru. Diplomirala je kroatistiku. Godine 2011. dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike za rukopis Era gmazova. Nakon toga sudjelovala je na nekoliko regionalnih festivala i čitanja, a pojedinačne pjesme prevedene su joj na nekoliko europskih jezika. Pjesme su joj također objavljene u antologiji Hrvatska mlada lirika 2014. i drugim izborima. U 2015. i 2016. bila je sudionica projekta Versopolis, koji prijevodima promovira perspektivne europske pjesnike. Objavila je zbirke poezije Era gmazova (2011) i Tamni čovjek Birger(2016).
Pjesnički rukopis Martine Vidaić odlikuje metaforički bogat, polivalentan iskaz, lucidno spajanje raznorodnih jezičnih registara i lakoća kojom se unutar uobičajenog, „korisničkog“ jezika oživljuje svjež, inovativan poredak stvari.
Ana Brnardić, iz Obrazloženje uz nagradu Goran za mlade pjesnike
Zašto besplatne elektroničke knjige?
To smo pitanje postavili našim mladim Goranovkama, a ovo su njihovi odgovori:
Zašto besplatne elektroničke knjige? Pa to je ostvarenje utopije, knjiga koja je uvijek i svugdje svima dostupna. Posebno što su ovo mahom knjige koje su već imale svoje papirnate premijere, objavljene su prije nekoliko godina pa su čak pomalo i zaboravljene. Ovo skida prašinu s njih, čini ih ponovo aktualnima, čini ih dostupnima. Nebrojeno puta su me pitali „gdje“ se mogu naći moje pjesme. To negdje je, naravno, internet jer ljudi sve manje odlaze u knjižnicu ili knjižaru pronaći knjigu koja im je pala na pamet. A pronaći neke zbirke poezije popriličan je pothvat. Moju zbirku većinom posjeduju moji prijatelji, nemali broj sam poklonila. Veseli me što mogu reći da će zbirka ponovo izaći, u obliku u kojem svatko može naletjeti na nju. Ne bih rekla da će sad ponovo oživjeti već da sad može ostati živa. Besplatne elektroničke knjige su nešto što ne treba ni objašnjavati, ni reklamirati, knjižnica u koju možemo posegnuti bilo kad.
Irena Delonga
Zašto besplatno elektroničko izdanje? Era gmazova je imala lijepu naslovnicu i dobar prijem kod struke, ali knjižara i knjižnica gotovo da nije ugledala. Premda se slučajevi nas dobitnika Gorana za mlade pjesnike mogu smatrati iznimkama, s obzirom da ne objavljujemo kod „pravih“ izdavača i slijedom toga nemamo distribuciju, istina je da je poezija općenito slabije dostupna. Pogotovo ćete u manjim gradovima do mnogih naslova doći teže nego do ilegalnog oružja. Premda grad u kojem živim nije baš najmanji u zemlji, i samoj mi se znalo dogoditi da do nekih knjiga ne mogu. Tu uskaču Besplatne elektroničke knjige: sa samo nekoliko klikova mogu otvoriti žuđeni naslov, pročitati ga, vraćati mu se kad god hoću, ili ga „skinuti“ za svoju osobnu elektroničku knjižnicu, koju potom mogu stalno nositi sa sobom. Naravno, isto postupam i s prozom i publicistikom. S obzirom da, kao što je valjda jasno iz gornjih redova, vjerujem u dostupnost, rado sam ustupila svoju prvu knjigu na objavu. „Era gmazova“ narodu!
Martina Vidaić
O projektu BEK
Projekt BEK nekomercijalni je sustav distribucije elektroničkih knjiga. Javnosti je predstavljen 26. svibnja 2001. na osječkom FAK-u. Otad je objavljen 191 naslovu tri biblioteke: 1. u okviru biblioteke „Online“ objavljuju se naslovi uglednih, višestruko nagrađivanih i antologiziranih suvremenih hrvatskih autorica i autora (naglasak je na nekomercijalnim naslovima); 2. u okviru biblioteke „Mali rakun“ objavljuju se naslovi mladih i neafirmiranih autorica i autora (naglasak je na prvijencima te drugim teško dostupnim ili nekomercijalnim naslovima); 3. u okviru biblioteke „elektroDAF“ objavljuju se klasici anarhističke misli, kako oni s književnim predznakom (Henry David Thoreau, Emma Goldman, William Morris), tako i oni s teorijskim (biblioteka je pokrenuta 2007. u suradnji sa zagrebačkim DAF-om).
Od pokretanja projekta 2001. godine, mrežnim stranicama pristupilo je gotovo 1.900.000 posjetitelja, što u prosjeku iznosi više od 100 tisuća godišnje. Besplatne elektroničke knjige čitane su više od 1.300.000 puta, što znači da je u prosjeku svaki naslov čitalo više od 6.800 posjetitelja.
http://mojzagreb.info/hrvatska/hrvatska/zenski-pjesnicki-blok
