Kako svezati cipele | Nikola Petković

Tati sam se vratio nakon dvije godine nekomuniciranja. To nije bio moj prvi odlazak. Iako sam uvijek od njega odlazio da se zaštitim, da preživim, da nastavim pokušavati biti dobar i sebi i drugima. Ovaj posljednji odlazak bio je jedinstven. Kada sa zadnji put otišao, i ja sam bio tata. Znam zašto sam otišao. Rekao mi je da sam loš otac. Morao sam zaštititi i sebe i svoje dijete. Za koje je mislio da je njegova igračka u čijem sam stvaranju, naravno za potrebe mojega oca, samo nužno posredovao. Vratio sam se nakon što mi je brat poslao SMS u Peking. Po povratku iz Šangaja počekao sam još nekoliko dana i otišao u bolnicu. Ležao je na leđima, ugledao mene i brata, ne podigavši glavu pogledao je u stranu, pustio suzu i rekao: Veliki ste, više vam ne trebam. Tada sam ga poželio ubiti. Ali da ne uprljam ruke. Mislima. Maštom. Istim onim mislima i istom onom maštom koje mi pomažu i uvjeravaju me kako već skoro pedeset godina imam tatu.