Netko na bubnjevima odsvira likovnu agoniju | Goran Rem

VODOM, DISANJEM

Latinia

Puko nam je film, prijetnje su predugo trajale, pa čovječe sjebat ćemo ih, oni su ništa, nema nikog, oni su ništa, kažem ti, samo idemo, tamo je ta dubina i to je naša snaga, naš plićak, naša plaža, naš ponos, puno i nisko nebo. Vidiš, vidiš, sve ovo sad je naše kao nešto što je ponovno i iskreno jeca, pa nije, čovječe, plač neki bed, plač je naša sigurnost, plač je napunio to puno i nisko nebo. Dahće nam pogled u nekom staloženom snimku s ramena, pogled pun bistre magle ponosnih suza. Ma čovječe, plač je naša sigurnost, plač je napunio to puno i nisko nebo, majke mi! Čovječe, sjebat ćemo ih! Makar se i predali.