Netko na bubnjevima odsvira likovnu agoniju | Goran Rem
KAD TI KAŽEM, DUGA KAO NOĆ
Restless
A jebiga. Kako ne bih znanjem, čime bih, čim bih zavrtio visok čineliščič promukle sjete. Čineliščič, zar ne, stog čime bih? Ma kad ti kažem, spora duga ljuljačka, kojoj fiksna kamera ne hvata drugi zamah nogama.
Sadržaj
I. OVO JE TA SLIKA KOJA NAS ČINI PREMJEŠTALJKOMUrednikov izborLjubić na korijenu jezika
Iz vode
Kad ti kažem, duga kao noć
Čim uđeš, uz jutro
Gledanja u kontraliht
Ne mogu te odlaske
Šuti mi (se)
Foto/grafija
Urednikov izborViškovi
Da, čak i kad ništa
Dok me kružiš, ježiš
O bilju i bolesti
Ostati ili ostaviti
Nuz dah, nuz tijelo
P. P.
Opet preodgađaš
Između umora i umora
U nama, u mimo
Vježbati obranu
II. DO SMRTI, I DUBLJE
Urednikov izborRubovi u polutotalu
Sve do smrti, i dublje
Pa da, koliko?
Oko blizine
Razglednica filma
Jahati prespore valove
Neke druge note
Sad. I sve.
Ne srljanjem
Prijeteće nadolazi, a i tu je
Slano more tijela
Obrisi, kopiranja
Poslije svega, opet
Vodom, disanjem
III. NEŠTO KAO RADOST
Urednikov izborIspod neba Berlin
U puuuno prije, uranjanja
Sjećaš?
I magla, i soba, i san
Retro
Usitnjavanja
Kotrljanja, jezikuljanja
Između nemanja
Nešto kao radost
Samo u tekstu si
Rasipanja
Jer ne prolazi
Srcem, gradom
IV. O BOJAMA NEBA NA DNU
Urednikov izborJutrenja, samoosebno
Odsmjesi
Raspali, u iznutra, u svjetlo
Sporije, rekoh, a odmah
U nebogled, odozdo
Nije lako, i dobro godi
Tu nam je samo ostati
I kad postaneš prostor
U kapljicama, umnožavanja
I drugi napokoni
Od šauma i šnenokli mašta
Impresum
