Marija Dejanović

Rođena 1992. u Prijedoru. Odrasla je u Sisku, a živi i radi u Zagrebu i Larissi. Završila je studij komparativne književnosti i pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Objavljivala je pjesme, eseje i književne kritike u raznim časopisima, zbornicima i na internetskim portalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Trojezični izbori iz njezine poezije objavljeni su u Grčkoj (Kyklos Poiiton, 2020) i u Njemačkoj (Hausacher LeseLenz, 2022), pojedine pjesme su joj prevođene na dvadesetak svjetskih jezika. Za pojedine pjesme dobila je nagrade Milo Bošković (2021), DiBiase Poetry Award (2021), Castello di Duino (2022), te nagradu Marin Držić Ministarstva kulture RH za 2020. godinu za dramski tekst Ne moramo više govoriti, svi su otišli.

Sudjelovala je na brojnim domaćim i stranim međunarodnim pjesničkim festivalima i čitanjima poezije te na pjesničkim rezidencijama. Zamjenica je direktora Thessalian Poetry Festivala (Πανθεσσαλικό Φεστιβάλ Ποίησης) i članica uredništva časopisa Tema i Libartes. Članica je Hrvatskog Društva Pisaca, Hrvatskog P. E. N. Centra i europske pjesničke platforme Versopolis.

Dobitnica je nagrade Goran za mlade pjesnike 2018. godine za pjesnički rukopis Etika kruha i konja  te Kvirinove nagrade za mlade pjesnike za istoimenu zbirku, kao i nagrade Zdravko Pucak za rukopis Središnji god. Knjiga pjesama Dobrota razdvaja dan i noć ušla je u finale nagrada Tin Ujević i Avdina okarina, a objavljena je i u Srbiji.

Objavila: Etika kruha i konja (poezija, 2018), Središnji god (poezija, 2018), Dobrota razdvaja dan i noć (poezija, 2021).