Hrvoje Jurić

Rođen 1975. u Bihaću (Bosna i Hercegovina). Radi kao profesor na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje etiku i bioetiku. Poeziju objavljivao u časopisima i na radio-postajama u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji, uključujući neke od najvažnijih regionalnih književnih časopisa (sarajevska Lica, zagrebačka Poezija i novosadska Polja) te emisije Trećeg programa Hrvatskog radija Poezija naglas i Šest minuta poezije u šest. Pjesme su mu uvrštene u antologiju suvremene hrvatske poezije, koja je objavljena u Rumunjskoj (Ritualul omului fericit: 18 poeţi croaţi tineri, ur. Branislav Oblučar, prev. Goran Čolakohodžić i Adrian Oproiu, Tracus Arte, Bukurešt, 2016). Za rukopis Nominativ primio je nagradu Goran za mlade pjesnike 1997. godine.

Objavio: Moje prve pjesme (poezija, 1988), Moj svijet (poezija, 1991), Nominativ (poezija, 1997), O nastajanju i nestajanju (poezija, 2005) i Uglavnom pridjevi (poezija, 2014).