Boris Vrga

Rođen 1953. u Mrzljakima kraj Karlovca. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Petrinji, a Medicinski fakultet u Zagrebu. Radio je u bolnicama u Zagrebu, Karlovcu i Petrinji. Specijalist je za plućne bolesti.

Književnim radom bavi se od 1979. godine. Piše poeziju, uređuje časopise, monografije i panorame. Autor je niza monografija i studija s područja likovne umjetnosti. S književnikom i slikarom Josipom Stanićem Staniosom 1993. godine pokreće Generacije – časopis za kulturu, književnost i duhovni identitet grada Petrinje, a od 2011. godine izdaje i uređuje časopis Kupa. Bio je član redakcije zagrebačkog časopisa Haiku. U Petrinji je 2008. godine pokrenuo Petrinjski salon grafike. Autor je Skica za portret za Hrvatsku radioteleviziju (Vilim Muha, Stanoje Jovanović, petrinjski likovni stvaratelji, Lovro Findrik).

Objavio pjesničke panorame Plodne noći (1982), Mlado pokupsko pjesništvo (2016) Antologiju hrvatske tanka poezije (2018) te u suautorstvu s Miroslavom Kirinom Banijsku književnu antologiju (2021). Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog P.E.N. centra. Dobitnik je više nagrada za poeziju, Nagrade sisačko-moslavačke županije (2006), Godišnje nagrade Grada Siska (2010) i Godišnje nagrade Grada Petrinje (2016). Zastupljen je u petnaestak antologija, panorama i izbora poezije. Živi i radi u Petrinji.

Objavio: Uslovno ogledalo (poezija, 1979); Testament (poezija, 1982); Sezona zmija (poezija, 1989); Ime šume (poezija, 1990); Zagovornik ljeta (haiku poezija, 1991); Svlak i kruna (izabrane i neobjavljene pjesme, 2011); Biciklisti (poezija, 2017); Limeni pijetao (tanke, 2017); Životinjski vrt (poezija, 2020); Kupa (poezija, 2023).