Tvrtko Vuković

Rođen 1969. godine u Slavonskom Brodu. Radi kao izvanredni profesor na Katedri za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bio je predsjednikom Goranova proljeća, središnje nacionalne pjesničke manifestacije. Pjesme su mu prevedene na nekolicinu stranih jezika te su uvrštavane u sve važnije antologije i preglede suvremenog hrvatskog pjesništva. Objavio Slijeganje ramenima (pjesme, 1995), Off line : panorama hrvatskog pjesništva devedesetih (2001), Golmanu, lovcu i šumaru (pjesme, 2002), Svi kvorumaši znaju da nisu kvorumaši : aporije reprezentacije u kvorumaškome pjesništvu (2005), Ljubi Žižeka svoga : je li teorijska subverzija zapravo kapitalistička perverzija i druge nedoumice o etičko-političkom čudovištu Žižekove misli (2009), Muzama iza leđa : čitanje hrvatske lirike (2010), Tko je u razredu ugasio svjetlo? : predrasude, stranputice i moguće promjene u poučavanju i proučavanju lirike na primjerima Cesarićevih pjesama Voćka poslije kiše i Pjesma mrtvog pjesnika (2012), Na kraju pjesme : studije o modernoj hrvatskoj lirici i njezinim politikama (2018), Lov na degenerike : o nekim vidovima uspostave psihijatrijskog diskursa u Banskoj Hrvatskoj i njegovoj ulozi u izgradnji građanskog društva (zajedno s Mislavom Bertoša, 2023) te više od stotinu znanstvenih, stručnih i preglednih radova s različitim opsegom interesa od teorije do književne interpretacije. Živi u Zagrebu.