Metakmorfoze | Alen Brlek

ELOKVENTNE SUZE

 

Nastojim zadržati taj takt kulerskog disanja
koje riječi lomi na pravim mjestima,
u kariranoj košulji, nepočešljano gledam nebo;
Babilon je na strateškim mjestima
podigao dimnjake tvornica.

Mliječna je staza fermentirala,
Trevithick i Tz’u Hsi polako shvaćaju
da su nakon milijarda romantičnih priča
ubili svoje roditelje, braću, djecu i vodu.
Nastojim, ali sve se mijenja.

Tradicija i Sofija su spašene od kamenovanja, u suštini.
Danas žive na šankovima narodnjačkih klubova.

Sve se mijenja osim tuge. Ta je zimzelena
i cvate u svako doba. A tko ne plače za kintu
i dva abortirana akorda u glasanju ameba
ima elokventnu dušu; to me tješi.

Plačite shrvani od sreće, kao Galebljev (M. Ćatić),
plačite časno kao Egipat, kao Mat (S. Jazbec),
plačite nevino i bratski, kao Vekić,
kao Masleša drugu dimenziju.
Plačite za žive.