Sang | Alen Brlek

PUTOVANJE U HLAD

Sjedili smo, u bratu je rasla palma u meni sjećanje
i pritisak da se kaže nešto dovršeno kao istina.
Rekao sam moram joj prići kao dijete ljetu,
kao cigla ruci djeteta zbog ljeta i oraha,
reći prvo tijelom, otvoriti ga

*

rekao sam loš vid, sinusi uvijek natopljeni
proljećem
kamenac kičma kuk
sunce duša

*

sjedili smo, svjetlost je pucketala, vitamin po
vitamin
dok ne uđemo u hlad
ništa od ljeta.