Sadržaj
CRTICE ZA CASSIUSA CLAYAdobro si rekao, pas može izgledati
preko telefona zvučiš kao da si napipala kvržicu
danas je bolje, ustala sam u pet i otišla u dućan
pijan u 4 ujutro pokušavaš se sjetiti što je ono
znala sam da nešto ne valja čim si dohvatio pečenu
luda starica iz kneza ljudevita posavskog
umjetnik je prislonio svoje pohabane vrtne grablje uza zid
na današnji dan cassius marcellus clay jr ušao je u matični ured
rumunjska sobarica usisavačem namješta sobu za seppuku
bio je taj jedan trenutak na semaforu, vrlo opipljiv
sjedni i u miru popuši zadnju, budi dobar
MJESTO NA KOJEM SE TO OD TEBE OČEKUJE
šutjeti dok ti ne iskoče konjske žile po vratu i šakama
napijemo se pa govorimo da smo postljudi
noćas smo si moje ruke i ja čestitale novu godinu
otvorila sam novu bocu mlijeka i pijem ju
zaključana pijem iz slavine nad umivaonikom, mokrim
eno blatnjav nokat iskopao
jesen se nahvatala s unutrašnje strane kože i odbija
ptice su digle krila i ostavile nas onoj sporohodajućoj
pokušavam pisati uz upaljen televizor
(SAUDADE)
odletjeti prvim avionom. ležati pod stropom crnim od komaraca
u djeziret el maghrebu neki je berber, brkajući onih šest arapskih a
sjediš kraj prozora i vidiš, ne pada kiša
netko je na prevertovoj pjesmi olovkom
san se spušta kao siga, siv si i oglodan
zagrli me da čujem kako su padale bombe po tvome gradu
zašto si takav? pogledaj si oči, na koncu
mislim na tebe dok golim rukama pokušavam ugušiti
uvijek neki tekst fali
DIGNI SLUŠALICU I POVJERUJ
reci, što još hoćeš da napravim
krpu kojom sam do kasno prala
s neba nekontrolirano kapaju nasnimljene lutke
poncije pilat ulazi u billu i kupuje deterdžent i omekšivač
prijatelji koje imam ponedjeljkom ne žive u ovom gradu
ništa od svega ovog nije mi namijenjeno, ozbiljno
lijena sam tražiti otvarač za konzerve
i antonin artaud bi sakrio ruke
zakopala sam bowiea u unutrašnjem dvorištu zgrade
razgovaraš s bogom kao da nagovaraš žalosno dijete
SOBA ZA SEPPUKU
mogu ti reći da sam puno bolje nego ono
imaš težina na srcetu, kaže mi neki dan ciganka na izlazu
sjedim na prozoru i gledam u daljinu, ništa kompliciranije
razmišljam nekad čime se bavi biljeterka u tuškancu
vrata uvijek otvorena, crni kvadratić neprepoznavanja
roje se dani, inficirano stado koje goniš
jednog dana kad budemo samo mrlje na fasadi
puše vjetar i nosi stolnjake, hladno mi je rukama
lako mi je biti lošija, ne staviti prst
Impresum
