Kako svezati cipele | Nikola Petković

Kada sam se vratio, bratova mama mi je rekla: Bratu je najteže. Jedan od nas je mrtav, ja napola lud od izgnanstva, od napuštenosti, od razdvojenosti roditelja, a on čija se obitelj jedina nije raspala, on koji je najmlađi, koji je živ, kojega zaobilaze pozivi u smrt, on koji jedini netaknut živi istovremeno i s mamom i s tatom… njemu je najgore!? Kako? Jednostavno. On je njezin sin. I sin mojega oca. Ja sam samo sin mojega oca. Njezin ne. On, taj umrli, on je bio njezin sin. Ne mojega oca. Mojemu bratu, živom i s oba roditelja, njemu je najteže. Ne valjda zato što mora gledati jednu smrt i jednu tugu. Valjda zato što je život baš takav kakav jest.